Neplodnost žene - rastući problem današnjice
dr. Nataša Šemnički, ginekolog
Danas u svijetu učestalost neplodnosti sve više raste.
Obuhvaća 15% svjetske populacije, bez obzira na razinu razvijenosti zemlje te predstavlja bitan javnozdravstveni problem. Predviđa se pad stanovništva EU u slijedećih 30g za 15 milijuna. Demografsko urušavanje vodi ka posljedično lošoj ekonomskoj perspektivi i životnom standardu.
Povećanju neplodnosti primarno doprinosi dob-rađanje prvog dijeteta >35g, porast učestalosti debljine i spolno prenosivih infekcija. Daljnji negativni učinci su alkohol, pušenje, stres, stil života, uvjeti radne okoline, te brojni socioekonomski čimbenici (nezaposlenost, rastave, prihvaćanje manipulacije ženskom plodnošću zbog uspješnosti potpomognute oplodnje te dostupnosti kontracepcije, ali i prihvaćanje života bez djece). S porastom dobi sve je veća učestalost različitih bolesti i njihovih posljedica na plodnost.
Uz sve navedeno bitno je istaknuti da je plodnost žene prirodno niska zbog složenosti procesa razvoja spolnih stanica i zametka te osjetljivosti sluznice maternice u prihavaćanju zametka i omogućavanju normalnog nastavak razvoja trudnoće. Zato će zdravi mladi par redovitim ciljanim odnosima postići trudnoću u samo 20% slučajeva po 1 menstrualnom ciklusu. Najveća uspješnost zanošenja od 20-30% se događa u dobi od 20-27g. Zato je to idealno vrijeme planiranja trudnoće. Uspješnost počinje padati nakon 32g žene sa padom na 1% nakon 43 godine.
Kada se odluče na trudnoću 85% parova koji ne koriste kontracepciju uspjeti će ostvariti trudnoću u prvoj godini, sljedećih 8% u drugoj godini, a ostatak bi trebali potražiti medicinsku pomoć. Stoga prvi cilj u ispitivanju neplodnosti treba biti identifikacija onih parova koji stvarno trebaju pomoć. A to su:
- Par koji ne uspije ostvariti trudnoću nakon godinu dana nezaštićenih odnosa, ako je žena mlađa od 35 godina
- Par koji ne uspije ostvariti trudnoću nakon 6 mjeseci nezaštićenih odnosa, ako je žena starija od 35 godina
- Žena koja uspije zanijeti, ali ne uspijeva iznijeti trudnoću do termina
Osnovni pristup neplodnom paru predstavlja:
- Detaljna obiteljska i osobna anamneza oba partnera te ginekološka anamneza žene- sve karakteristike menstruacije i ciklusa, prethodne upale i operacije, te bolesti i liječenje.
- Ispitati prisutnost epigenetskih faktora: alkohol, pušenje, kava, stres, tjelovježba, uvijeti rada i življenja kao i navike.
- Savjetovanje para o potrebnim daljnjim postupcima te promjenama navedenih epigenetskih faktora zbog dokazanog znatnog poboljšanja plodnosti žene.
Iako su glavni uzroci neplodnosti organske prirode, u sve češčim slučajevima jaki stres može u žene spriječiti normalnu ovulaciju a u muškarca proizvodnju sjemena. Ukoliko par smatra da je pod stresom, korisno je primjenjivati tehnike za redukciju stresa (tjelovježbu, akupunktura) uz podršku stručnjaka-psihologa ili podršku grupe, te obitelji ili prijatelja.
Nakon dobivenih podataka i provedenog savjetovanja slijedi određivanje plana pretraga za obradu neplodnosti:
- pregledu s PAPA testom, cervikalnim brisevima- otkrivanje i ciljano liječenje upale
- spermiogram- kod abnormalnog nalaza potrebna je mikrobiološka analiza ejakulata i androloška analiza.
- UZV (3D tehnika analize slike) - utvrđivanje postojanja poremećaj građe i dr. abnormalnosti kao što su: ciste (najčešće endometrioza), miom, polip, pregrada u maternici, vrećasto proširenje jajovoda. Na osnovu nalaza donijeti odluku o potrebi minimalnokirurških postupaka ili samo redovito praćenje.
- hormonska obrada 3-5.d.ciklusa kad sumnje na: ne postojanje ovulacije, smanjenu rezervu jajnika, slabiju funkciju žutog tijela. Rezultati analize otkrivaju pozadinu problema i odabir mogućeg liječenja.
- sonohisterosalpingografija (UZV ispitivanje građe šupljine maternice i prohodnosti jajovoda) provodi se kod UZV-čno utvrđenih postupalnih promjena te kada postoje uredni nalazi uz neuspijeh ostvarivanja trudnoće. Nakon zahvata raste uspijeh ostvarivanja trudnoća u prvih 6 mjeseci za oko 70%.
- laparoskopija- provodi se kod ustanovljene neprohodnosti jajovoda ili daljnjeg izostanka trudnoće kroz 6mj uz prohodne jajovode. Kod rutinskog HSG postoji mogućnost ne otkrivanja barem jedne anatomske ili fiziološke tubarne nepravilnosti u 84%-vrlo česti uzrok je endometrioza). U istom aktu provodi se i dijagnostika i terapija ovisno o intraopertivnom nalazu: mikrokirurška korekcija sa stvaranjem novih ušća jajovoda, razrješavanje priraslica i endometrioze ako je prisutna na jajniku ili okolnim strukturama zdijelice
.jpg)
Ako postoje objektivni uzroci neplodnosti: nekorektibilno oštećenje jajovoda, teška endometrioza, loš nalaz spermiograma, nepostojanje ovulacije, te parovi koji prirodnim putem ne ostvaruju trudnoću potrebno je odabrati način liječenja odgovarajućom metodom potpomognute oplodnje. Bitan je individulani pristup u procjeni najučunkovitijeg postupka samostalo ili kombinacijom potrebnih postupaka - indukcija ovulacije, inseminacija , operacija , IVF, ICSI , krioprezervacija, donacija.
Uspješnost pojedinih metoda potpomognute oplodnje je različita. Uvjetovana je primarno dobi pacijentice, uzroku neplodnosti, rezervi jajnika, te može ovisiti i o kvaliteti i iskustvu osoblja.
O uspješnosti je puno bolje govoriti za pojedine bračne parove, nego za pojedine metode potpomognute oplodnje.
Nemogućnost imanja djece može imati i psihološke posljedice te svim parovima treba omogućiti savjetovanje koje obuhvaća sva medicinska, psihološka ili socijalna pitanja neplodnosti (fizički, psihološki i financijski zahtjevi koje će liječenje postaviti pred njih) Savjetovanje i podrška neplodnog para postaje važan čimbenik eventualnog konačnog uspjeha.